Kada roditelji imaju dijete koje s lakoćom niže petice ili pobjeđuje na natjecanjima, najprirodnija reakcija je reći: „Bravo, tako si pametan/pametna!”. Iako dobronamjerna, ova pohvala može stvoriti neočekivan problem.
Zašto je to zamka?
Ako dijete vjeruje da su njegovi rezultati isključivo plod „urođene pameti”, može razviti strah od izazova. Naime, čim naiđe na prvi težak zadatak koji ne riješi od prve, dijete može pomisliti: „Ako ovo ne znam, znači da više nisam pametan”. To vodi ka izbjegavanju teških predmeta kako bi se održala slika o „savršenstvu”.
Što učiniti umjesto toga?
Fokusirajte se na proces, a ne na osobinu. Koristite pohvale koje naglašavaju trud, strategiju i upornost:
- Umjesto: „Ti si genijalac za matematiku!”
- Pokušajte s: „Vidio/la sam koliko si se trudila oko onog teškog zadatka i nisi odustala dok ga nisi riješila. To se zove upornost!”
- Umjesto: „Opet si prvi, ti si najbolji!”
- Pokušajte s: „Tvoj trud se isplatio. Primijetio/la sam da si svaki dan izdvojio vrijeme za vježbu i to se vidi na rezultatu.”
Mali zadatak za ovaj mjesec:
Sljedeći put kada vaše dijete postigne uspjeh (ili doživi neuspjeh!), nemojte komentirati ocjenu ili rezultat. Pitajte ga: „Koji ti je dio ovog zadatka bio najzanimljiviji?” ili „Što si novo naučio dok si ovo radio?”. Time djetetu šaljete poruku da je učenje putovanje, a ne samo cilj.